GREŠNICA LICA I NALIČJA

nikad neobjavljeno u nastavcima..

07.02.2017.

..7..

Rastali smo se na parkingu, bez pretjeranog zadržavanja, pružio mi je ruku što sam i mogla razumjeti, kratko je rekao da me neće uznemiravati i da mu se mogu javiti kad god to poželim. Otključavala sam auto i u tom trenutku čula sam dobro poznati glas. ''Mala, treba li ti pomoć'', pitao me moj partner. U trenutku sam ostala bez daha, šokirana činjenicom da je stajao iza mene. Okrenula sam se pokušavajući vladati situacijom na najbolji mogući način, praveći se kao da se ništa nije dogodilo. Bio je u društvu muškarca koga sam prvi put vidjela iako sam njegov krug prijatelja slabo poznavala. Moj kolega iz sobe napustio je parking u zatamnjenom autu. ''Djelujem li kao neko kome je u ovom trenutku pomoć preko potrebna'', odgovorila sam kroz osmijeh i pozdravila obojicu na pristojan način. ''Izvini što kasnim'', rekoh bez previše pravdanja. Njegov poslovni pratilac diskretno se udaljio i ostavio nas same. ''Nisi se javljala i iskoristio sam priliku obaviti sastanak koji je bio planiran za sutra, ako želiš možeš nam se pridružiti''. Nisam imala želju slušati o njihovim poslovnim idejama i htjela sam napustiti ovo mjesto što pre. ''Ne znam šta bi u restoranu pomislili kad bi me vidjeli da ulazim sa novim frajerima i to dvojicom, a upravo sam izašla sa jednim'', rekla sam kroz osmijeh, a mislila sam ozbiljno.'' ''Od kad ti brineš o tome šta drugi misle'', pitao je sad pomalo ozbiljnim tonom. Pokušala sam se udaljiti od teme i predložila mu da sutra obavimo to što smo trebali danas i kako planiram otići na rekreaciju i poslije toga leći u krevet. ''Sama''? ''Ne bi bilo uredu da te po drugi put ispalim u toku dana, predložila bih ti da prespavaš kod mene, ali u ovom trenutku ne možemo znati koliko će tvoj sastanak trajati, vidiš kako sam ja izgubila pojam o vremenu. Idi sad, onaj tvoj već dugo čeka''. Poljubio me u vrat i rekao da me zove sutra. Zahvalila sam nekoj višoj sili zbog njegove izjave i ušla u auto. Duboko sam udahnula, uzela cigaretu i nagazila po gasu. Iz njegovog razgovora nisam mogla primjetiti bilo kakvu sumnju, nisam znala koliko je dugo stajao tu, da li je vidio da nismo izašli na glavni izlaz. Odlučila sam ne igrati se detektiva i stavila tačku na današnji dan, a i on se više nije bavio time, samo me pitao ko mi je taj prijatelj, koliko se poznajemo. Još jedan pad mogao se dogoditi jednog vikenda kada sam odlučila subotu večer provesti sa novom prijateljicom koju sam upoznala sasvim slučajno, a sa kojom se nisam viđala često. Naravno da je moj partner znao sa kim ću navodno provesti večer. Znao je kako se zove i više od toga ništa. Izašle smo u jedan od popularnih klubova i ja sam joj više izigravala paravan iza koga se vješto prikrivala i završavala u autu muškarca sa kojim se tajno viđala. I to veče, trebalo je da popijemo par pića, razmjenimo iskustva, a onda smo se razilazile na parkingu na kom je čekao ljubavnik, dečko, ljubav. Nije imala pravu riječ za njega, bio joj sve u jednom. Sjedile smo za šankom kada nam je piće stiglo od manje grupe muškaraca koji su stajali preko puta nas. Nismo odbijale takva pića i brzo su nam se pridružila dvojica. Vidjelo se da su išli ciljano jedan na jedan i tako su se podjelili. Moja prijateljica je postajala nervozna, jer se trebala izvući iz kandži udvarača, a meni je bilo svejedno. Rekla je da mora ići i ustala sam za njom i zahvalile smo se na piću. Jedan je ostao da stoji pored mene i pitao me za broj telefona. Nisam imala želju da stupam u nova poznanstva i ono sa partnerom, bilo je previše. Bio je uporan i predložio mi da me odveze do stana. Zadržavala sam ga, jer je moja prijateljica trebala neprimjetno ući u kola svog ljubavnika. Na kraju sam prihvatila i rekla mu da me prebaci do stana. Parkirao je auto nasuprot zgrade u kojoj sam živjela i spustio ruku na moje golo koljeno. Tražio je da se ponovo vidimo i krenuo da me poljubi. U tom trenutku pred zgradom se parkirao auto mog partnera. ''Pali auto i vozi'', rekoh mu. ''Ne pitaj me ništa, pali i skreni desno u sledeću ulicu. Sada ti je sigurno jasnije zašto ne mogu dati broj i bilo bi dobro za tebe i mene da se ne motaš u ovom dijelu, neko vrijeme borim se sa patologijom, ali mi je drago što sam te upoznala i nadam se da ćemo nekad, kad se sretnemo popiti piće'' pozdravila sam ga i brzo izašla iz auta. Lagala sam, ali je to bio jedini način da ga se riješim, zauvijek. Hodala sam prema zgradi i nije mi bilo jasno šta on radi u to doba ispred iako sam mu rekla da ću izaći sa prijateljicom. Kada me je ugledao izašao je iz auta, približio se i osjetila sam alkohol. ''Sama hodaš po ulicama u ovo doba, gdje ti je prijateljica'' Bila sam prilično iznervirana i drsko sam ga pitala šta on radi ispred zgrade. ''Gdje ti je prijateljica'', ponovio je povišenim tonom i zamolila sam ga da smanji ton. ''Želim noć sa tobom i nadam se da me nećeš odbiti'', rekao je zahvaljući se prema meni sa rukama u džepu. Znala sam da ga se neću lako riješiti i pustila ga da uđe za mnom. U tišini došli smo do stana, on pijan, a ja iznervirana. Dok sam se skidala, razmišljala sam o tome šta se moglo dogoditi da me uhvatio u autu čak i meni nepoznatog muškarca. Rekla sam mu da sam umorna i da bi najbolje bilo da legnemo. Uticaj alkohola uspavao ga je onog momenta kada je golo tijelo spustio na krevet. Dugo sam se okretala i razmišljala o svemu kroz šta sam prolazila. Gledala sam u plafon i iz nekog neobjašnjivog razloga, mislima mi je prošao događaj koji se dogodio možda ne tako davno, sa muškarcem prodornog glasa i plavih očiju. Nervozno sam skočila iz kreveta, pazeći da ga ne probudim, iz torbe sam izvukla cigarete i uputila se prema balkonu. Golo tijelo spustila sam na stolicu, noge podigla na stol i zapalila. Previše brzo sam živjela i osjećala sam da polako gubim konce. Kako je moguće da ga više nisam vidjela, a živjeli smo u istom gradu. Sve što sam znala o njemu bilo je njegovo ime, pa čak i gdje živi, ali nije mi padalo na pamet da se krećem u tom dijelu naselja. Više mi ništa nije bilo jasno i zašto je baš noćas poslije dužeg vremena zalutao u mislima. Palila sam i drugu cigaretu. Na kraju i kad podvučem crtu, kakav sam život vodila. U mom krevetu spava muškarac koji me nije mogao vezati za sebe, zbog čega sam završavala u krevetu drugih muškaraca i za to uzimala dobar novac. Sa druge strane, taj isti muškarac bio je dobar prema meni, ali me nervirao kada je to bilo najmanje potrebno. Na čudan način se možda i borio za nas i sigurno nije zaslužio da ga lažem, ali me nije znao vezati za sebe. Sa opet, treće strane, kroz život su mi prolazili muškarci koji su davali novac i jedino to mi je bilo važno. Mnogima se ne sjećam imena, mnoge ne pamtim, ne pamtim ni mjesta na kojima sam završavala, ne pamtim krevete iz kojih sam se izvlačila. Imala sam sreću pa me nisu proganjali i o meni se nije znalo, bar sam tako mislila i zbog toga mi je bilo lakše. Jedini od koga sam uzela novac, koji je ostavio traga bio je on prodornog glasa, koji je poslije dužeg vremena probudio želju da ga vidim i poželim ponovo. Ali je i njemu, tu noć trebala avantura sa kurvom koja više nije znala šta hoće ili je znala. Trebala mi je pomoć psihijatra. Tišinu tople noći i moje misli remetili su perači ulica koji su predano radili svoj posao.

GREŠNICA LICA I NALIČJA
<< 02/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728